 |
  |
|
   |
 |
|
 |
||
 |
||
|
|
||
 |
||
|
|
||
 |
||
|
|
||
 |
||
|
|
||
 |
||
|
|
||
 |
||
|
|
||
 |
||
|
|
||
 |
||
|
|
||
 |
||
|
|
||
 |
||
|
|
||
 |
||
|
|
||
 |
||
|
|
||
 |
||
|
|
||
 |
||
|
|
||
 |
||
|
|
||
 |
||
 |
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
|
|
|
|
|
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
|
|
||
PROTOKOLI SIONSKIH MUDRACA
ILI
JEVREJSKA ZAVJERA
Četvrto Srpsko Izdanje ( 1934, 1939, 1941, 1994 )
Prvih dana ruske revolucije 1917. godine iz tajne arhive Ministarstva unutrašnjih poslova, a po naredbi predsjednika Privremene revolucionarne Vlade masona kneza Ljvova, bile su izdane jevrejinu Vinaveru ( "spiritus rektor" konstitucione " kadetske " ruske stranke ) koja su se ticala jevrejstva. Jedan činovnik pomenutog ministrastva zadržao je i revers primopredaje.
Između ovih akata nalazio se jedan dosije na čijim koricama je stajalo: "predmet austrijskog podanika Teodora Herzla". U ovim koricama nalazio se, između ostalih, jedan dokumenat na starojevrejskom i na francuskom jeziku.
Na gornjem desnom kraju ovog dokumenta bilo je napisano: "Starješinama Siona".
Ovaj natpis značio je da je dokumenat određen samo za jednu malu elitnu grupu vodećih ličnosti jevrejskog naroda.
Drugi dokumenat SA ISTOM SADRŽINOM, do koga se došlo drugim putem, dospio je prvi put u rusku javnost krajem prošlog stoljeća i to pod naslovom " PROTOKOLI SIONSKIH MUDRACA", koji mi i donosimo.
PREDGOVOR RUSKOM IZDANJU
" Protokoli skupova sionskih mudraca " koji se u ovoj kjizi štampaju, bili su prvi put objavljeni na ruskom jeziku 1905. godine, u drugom izdanju knjige Sergeja Nilusa: " Veliko u malom ". Rukopis je bio dobiven od jedne osobe koja je izvršila tačan prevod sa originalnih dokumenata, ukradenih od jednog uticajnog rukovodioca frankmasonstva u Francuskoj.
Kada su " Protokoli " bili objavljeni, zaštitnici " progresa " i " potištenog plemena " pokušavali su da obesnaže utiske koje su oni izazivali, nazivajući ih
" apokrifnim ", ali kad se oni čitaju sada, poslije svega što smo preživjeli za vrijeme naše " velike beskrvne revolucije ", nehotično osjećaš kao da ovi " Zapisnici " protiču onaj strašni put kojim se naša nesrećna Otađbina survala na dno propasti pod rukovodstvom Jevreja i masona.
" Protokoli " predstavljaju jedan dobro smišljen u svim detaljima plan, po kome Jevreji grebu osvojenju svijeta. Znatan dio toga plana već je ostvaren i ako mi ne dođemo k sebi blagovremeno, nama prijeti neminovna pogibija.
" Poslije pojave "Protokola" prvi put u štampi, većina Rusa primila je ova otkrića jevrejskih planova skeptički, podrugljivo, kao običnu senzaciju. Sumnja u originalnost " Sionskih protokola " nije izazvala čak ni pokušaje da se oni provjere. Olaki skepticizam uopšte se ne može opravdati, on je u nas više puta stvarao atmosferu nemara i aljkavosti koja je samo raspaljivala prohtjeve lukavstva i nevjerstva unutrašnjih i spoljnih neprijatelja. Strašno je ignorisati sadržinu dokumenata koji odražavaju u sebi, kao u ogledalu, sva naličja posljednjih revolucija. Bili " Sionski protokoli " autentični ili ne oni služe ljudima kao ključ i za naše nerede i meteže"
Tako su pisale " Moskovske Vjedomosti " 1910. godine
Sad, pak, u 1918. godini, poslije "velike revolucije" ne može a da se ne utvrdi pravilnost toga zaključka.
" Protokoli " služe kao ključ ne samo za prvu našu neuspjelu revoluciju, nego i za drugu, u kojoj je jevrejstvo odigralo tako kobnu za Rusiju ulogu.
" Sionski protokoli " daju " osnovu i crteže po kojima će se izatkati samoraspadanje hrišćanske kulture".
I toliko su više oni poučni za nas, svjedoke samoraspada Rusije, koji žudimo za njenim preporođajem, jer su u njima otkriveni putevi koje su neprijatelji hrišćanstva obilježili u cilju našeg porobljavanja.
Samo sa poznavanjem tih puteva možemo se uspješno boriti protiv neprijatelja Hrista i hrišćanske kulture.
PREDGOVOR SRPSKOM IZDANJU
Sada, kada je veoma teško nabaviti čuvene "Protokole Sionskih Mudraca", jer se oni sada uništavaju po tajnom nalogu jevrejske egzekutive od strane njenih agenata ( na teritiriji sovjetske Rusije uništava se zajedno sa knjigom i njen sopstvenik ), smatramo da je krajnje vrijeme da se širi krugovi naše čitalačke publike upoznaju sa ovim djelom, u kojem su osobito jasno istaknuti razvitak i suština tajne i po čovječanstvo kobne jevrejsko - masonske zavjere protiv Nejevreja cijelog svijeta.
Ohola, zločinačka, neizmjerna, iskonska i što je najstrašnije, bezobzirna vjerska mržnja, neobično izbija iz svih redova ovih protokola; ona vri....ključa i preliva se iz lonca prepunog najodvratnije zlobe i osvete, ona već predosjeća bliski kraj svog vjekovnog strpljenja kada će moći da prospe cijelom svijetu otrov bratoubilačke klasne borbe, anarhije i sveopšte bijede, da uništi sve, što smo vjekovima stvarali i smatrali za sveto, pa onda nad preostalom ljudskom masom lišenom razuma i svakog moralnog osjećanja ostvari carstvo Velikog Internacionala sa judejskim carem "Doma Davidova ". Svoj konačan cilj i zločinački plan ta banda Sionskih Mudraca nastojala je da krije od očiju nepozvanih a služi se svim sredstvima kao parolom:
" cilj opravdava sredstvo ".
Senzacioni proces u Bernu ( 1953. godine ) koji se pretvorio u komediju sa unaprijed određenim krajem, samo je potvrdio da ni podmitljivost, ni krivokletstvo zaluđenih ili beskarakternih Nejevreja nije pomoglo jevrejstvu da dokaže " neistinitost " " Protokola ".
Doista su smiješni pokušaji jevrejstva da opovrgnu autentičnost " Protokola ", kada ono djelima svojih pisaca ( Jakov Kljackin, Luj Levi, časopis lože Bnaj-Brit, memoarima vođe cionista Teodora Hercla i drugih ) i svim svojim postupcima stalno potvrđuje njihovu istinitost i činjenicu, da
" izabrani narod " stalno svim sredstvima teži da zavlada svijetom pomoću svojih vjernih a često nesvjesnih sluga-raznih intrnacional.
U Bernskom procesu jevrejstvo nije uspjelo da opovrgne tačnost objavljenih " Sionskih protokola ". Novine, koje se nalaze u rukama jevrejskih kapitalista, objavile su namjerno netačan izvještaj o suđenju u Bernu. Rezultat suđenja pak je stvarno sljedeći: optuženi Haler, Ebersold i Majer oslobođeni su optužbe i tužilačka strana ima da im plati troškove; glavni optuženi knjžar Silvijo Šnel osuđen je svega na 20 švajcarskih franak globe i na plaćanje 5/18 svih sudskih troškova za prestup člana 14 zakona grada Berna o " nemoralnoj literaturi
Protokol broj 1.
Pravo je sila. Sloboda je ideja. Liberalizam. Zlato. Vjera. Samouprava. Despotizam kapitala. Unutrašnji neprijatelj. Gomila. Anarhija. Politika i moral. Pravo jačega. Neoborivost masonsko - jevrejske vlasti. Cilj opravdava sredstva. Gomila je slijepac. Politička azbuka. Partijski razdori. Najcjelishodniji je način uprave autokratija. Akohol. Klasicizam. Razvrat. Princip i pravila masonsko - jevrejske vlade. Teror. Sloboda, jednakost, bratstvo. Princip dinastičke uprave. Uništenje privilegija gojske aristrokratije. Nova aristrokratija. Psihološki račun. Apstrakcija slobode. Smjenjivanje narodnih predstavnika.
...Odbacivši frazerstvo, mi ćemo govoriti o značaju svake misli, a sravnjavanjem i zaključcima osvjetliti okolnosti !
Dakle, ja formulišem našu sistemu sa našeg i gojskog* gledišta.
Treba napomenuti, da su ljudi sa rđavim instiktima mnogobrojniji od dobrih, pa prema tome najbolji rezultati u upravljanju njima postižu se nasiljem i zastrašivanjem, a ne akademskim rezonovanjem. Svaki čovjek teži ka vlasti, svaki bi htio da bude diktator, kad bi samo mogao, ali je pri tome rijedak onaj koji ne bi bio gotov da žrtvuje sveopšte dobro radi postignuča svoga ličnog blaga.
Šta je zadržavalo grabljive životinje koje se zovu ljudi?
Šta ih je rukovodilo do danas?
U početku društvenog uređenja oni su se potčinili gruboj i slijepoj sili; docnije zakonima, koji su u stvari ta ista sila, samo maskirana. Izvodim zaključak da je po zakonu prirode pravo u sili.
Politička sloboda je ideja, a ne fakt. Ovu ideju treba umjeti primjenjivati, kad je to potrebno, da se idejnim mamcem privuku narodne snage u svoju partiju, ako je ona namislila da slomije drugu partiju koja se nalazi na vlasti. Ovaj zadatak postaje lakši ako se protivnik i sam zarazi idejom slobode, takozvanim liberalizmom, te zbog ideje popust u svojoj moći. Tu će se i ispoljiti trijumf naše teorije: olabavljene i
__________________________________________________________________________________
*) Goj je jevrejska riječ kojom Jevreji zovu svakog onog koji nije Jevrejin pa ma kojoj narodnosti on pripadao,
popuštene dizgine uprave onog časa, po zakonu bića, prihvata i prikuplja nova ruka, jer sljepa sila naroda ne može ni dana probaviti bez rukovođe i nova vlast samo zauzima mjesto stare koja je oslabila od liberalizma.
U naše vrijeme pojavila se vlast zlata koja je zamijenila liberale upravljače. Bilo je vrijeme kad je upravljala vjera. Ideja slobode je neostvarljiva, jer niko ne umije da se koristi njome umjereno. Treba samo za izvjesno vrijeme prepustiti narodu samoupravu i ona se ubrzo pretvara u razuzdanost. Od tog momenta počinju nicati međusobne rasprave, koje uskoro prelaze u društvene bitke, u kojima države gore i njihov značaj pretvara se u pepeo.
Da li se država iznutra u vlastitim trzavicama, ili unutrašnje nesuglasice bacaju pod vlast spoljašnjih neprijatelja, tek u svakom slučaju ona se može smatrati kao nepovratno propala; ona je pod našom vlašću. Despotizam kapitala, koji je sav u našim rukama, pruža joj slamćicu za koju se država, htjela ne htjela, mora držati; u protivnom slučaju ona se kotrlja u propast.
Onoga, koji bi po svojoj liberalnoj duši rekao, da su rezonovanja ovakve vrste nemoralna, ja ču da upitam: ako svaka država ima dva neprijatelja, i ako joj je u odnosu prema spoljnom neprijatelju dopušteno i ne smatra se za nemoralno da upotrebljava svakojake mjere u borbi, kao na primjer, neupoznavati neprijatelja sa planovima napada ili odbrane, napadati na njega noću ili sa neravnim brojem ljudi, zašto bi se onda takve mjere u odnosu prema gorem i opasnijem neprijatelju, rušiocu društvenog stroja i blagostanja, mogle nazvati i nedozvoljenim i nemoralnim?
Može li se zdrav, logičan um pouzdati da uspješno rukovodi gomilama pomoću razumnih ubijeđenja ili savjeta, kada su moguće protivrječnosti, pa ma i besmislene, ali koje se mogu učiniti prijatnije narodu koji površno shvata i razumjeva? Rukovodeči se isključivo sitnim strastima, praznovjericama, običajima, tradicijama, i sentimentalnim teorijama, ljudi u gomili i ljudi gomile podležu partijskom cijepanju koje ometa svaki sporazum, čak i na podlozi potpuno razumnog savjeta i uvjerenja. Svaka odluka gomile zavisi od slučajne ili podmetnute većine, koja, zbog neznanja političkih tajni, donosi apsurdnu odluku koja unosi klicu anarhije u upravu.
Politika nema ničega zajedničkog sa moralom.
Vladalac koji se rukovodi moralom nije političar, te stoga nije ni čvrst na svome prijestolu. Ko hoče da upravlja mora pribjegavati i lukavstvu i licemjerstvu. Velike narodne osobine - otvorenost i poštenje - poroci su u politici, jer oni obaraju sa prestola bolje i sigurnije nego najači neprijatelj. Ove osobine treba da budu atributi gojskih država, mi pak ne moramo se rukovoditi njima.
Naše pravo je u sili. Riječ pravo je apstraktna i ničim nedokazana misao. Ta riječ ne znači više nego: dajte mi ono što hoću, da bih time pribavio dokaz da sam jači od vas.
Gdje počinje pravo? Gdje se svršava ono?
U državi, u kojoj je slaba organizacija vlasti, bezličnost zakona i vladaoca koji su obezličeni umnoženim zbog liberalizma, pravima, u toj državi ja crpim novo pravo: da jurnem po pravu močnog i da zbrišem sve postojeće poretke i ustanove i da stavim svoju ruku na zakone, da preustrojim sve ustanove i da postanem gospodar onih koji su nam prepustili prava svoje sile, odrekavši se njih dobrovoljno, liberalno...
Dok se sve savremene vlasti kolebaju i ljuljaju, naša če vlast biti neoboriva i jača od drugih, jer ona će biti nevidljiva sve dotle, dok se toliko ne učvrsti da je već nikakvo lukavstvo ne može potkopati.
Od privremenog zla, koje smo sada prinuđeni da vršimo, proizaći će dobro nepokolebljive uprave koja će uspostaviti pravilan tok mehanizma narodnog bića, poremećenog liberalizmom. Rezultat opravdava sredstva. Obratimo pažnju u našim planovima ne toliko na ono što je dobro i moralno, koliko na ono što je potrebno i korisno.
Pred nama je plan, u kome je strategijski izložena linija, od koje ne možemo odstupati bez rizika da vidimo rušenje mnogo vjekovnih radova.
Da bismo izradili i pripremili cjelishodna dejstva, treba imati u vidu: podlost, kolebljivost, nepostojanstvo gomile, njenu nesposobnost da razumije i poštuje uslove sopstvenog života, sopstvenog blagostanja. Treba pojmiti da je moć gomile slijepa, nerazumna, da ona ne rasuđuje, da samo osluškuje na desno i lijevo. Slijepac ne može voditi slijepe a da ih ne dovede do propasti - članovi gomile, bukači iz naroda, ma i genijalno pametni ali bez razumijevanja u politici ne mogu se pojavljivati u svojstvu rukovodioca gomile a da ne upropaste cijelu naciju.
Samo ono lice koje je iz djetinjstva pripremano za autokratiju može znati i čitati riječi satavljene iz političkih uslova.
Narod, prepušten samom sebi, to jest bukačima i vođama iz njegove sredine, sam sebe ruši i lomi partijskim razdorima, izazvanom težnjom za vlašću i počastima i neredima koji iz toga proizilaze. Mogu li se narodne mase mirno, bez takmičenja, da razmisle, da upute poslove svoje zemlje koji se ne mogu mješati sa ličnim interesima? Mogu li se one braniti od spoljašnjih neprijatelja? To se ne da zamisliti, jer plan razdrobljen na toliko dijelova koliko je glava u gomili gubi svoju cijelinu, pa prema tome postaje nepojmljiv i neizvodljiv.
Samo autokratno lice može izraditi planove opširne i jasne, u jednom redu koji čini raspodjelu svega što se nalazi u mehanizmu državne mašine; iz toga treba zaključiti da se cjelishodna za jednu zemlju uprava mora skocentristai u rukama jednog odgovornog lica. Bez apsolutnog despotizma ne može postojati civilizacija koju ne sprovode mase več njihov rukovođa, pa ma ko on bio. Gomila je barbarin koji ispoljava svoje barbarstvo u svakoj prilici. Čim se gomila dočepa slobode, ona je ubrzo pretvara u anarhiju koja je sama po sebi najviši stepen barbarsva.
Pogledajte na pijane životinje, onesvješćene vinom, na čiju je neograničenu upotrebu dato pravo zajedno sa slobodom. Nećemo valjda dopusti da i naši dođu dotle....Narodi gojski zanijeti su alkoholnim napitcima, a omladina njihova ošašavila je od klasicizma i ranog
razvrata, na koji ih je podbadala i nagonila naša agentura - guverneri. lakeji, guvernante - u bogatim kućama, pomoćnici, kelneri, i naše ženskinje - u mjestima gdje se goji vesele i zabavljaju. U ove posljednje ja ubrajam i takozvane dame iz svijeta, njihove dobrovoljne sljedbenice u raskoši i razvratu.
Naša je parola sila i licemjerstvo. Samo sila pobijeđuje u stvarima političkim, naročito ako se ona krije u talentima koji su neophodni za državnike. Nasilje mora biti princip, a lukavstvo i licemjerstvo pravilo za sve vlade koje ne žele da stave svoju krunu pred noge agenata kakve bilo nove sile. Ovo zlo je jedino sredstvo da se dođe do cilja - dobra. Prema tome mi ne smijemo prezati od podmićivanja, prevare i izdajstva. kad oni treba da posluže postignuću naših ciljeva. U politici treba umijeti bez kolebanja uzimati tuđu svojinu ako se pomoću nje možemo dočepati pokornosti i vlasti
Naša država, idući putem mirnog osvajanja, ima pravo da zamijeni strahote rata neprimjetnijim i cjelishodnijim kaznama kojim treba podržavati teror koji dovodi do slijepe poslušnosti. Pravična ali neumoljiva strogost največi je faktor državne sile: ne samo radi koristi nego i u ime dužnosti, pobjede radi, mi se moramo držati programa nasilja i licemjersva.
Doktrina računa toliko je jaka koliko i sredstva koja ona upotrebljuje. Prema tome mi ćemo trijumfovati i potčiniti sve vlade svojoj nadvladi ne toliko pomuću samih sredstava, koliko doktrinom strogosti.. Dosta je da znaju da smo neumoljivi pa da prestane svaka neposlušnost.
Još u stara vremena mi smo u narodu prvi put uzviknuli sloboda, jednakost bratstvo, tako mnogo puta od tada ponavljane od nesvjesnih papagaja koji odasvud doletješe na ove mamce, sa kojima oni odnesoše blagostanje svijeta, istinsku slobodu ličnosti, ranije tako dobro zaštićenu od pritiska gomile. Tobože pametni, inteligentni Goji nisu se snalazili u apstraktnosti izgovorenih riječi, nisu primijetili protivrječnosti njihovog značenja i uzajamni odnos među njima, nisu uvidjeli da u prirodi nema jednakosti, ne može biti slobode, da je sama priroda ustanovila nejednakost umova, karaktera i sposobnosti, kao i potčinjenost njenim zakonima, nisu razmislili da je gomila slijepa, da su njeni vođe - bukači izabrani od njene sredine radi upravljanja, u pogledu politike takvi isti slijepci kao i ona sama, da čovjek posvećen, pa ma bio i ludak, može da upravlja, a neposvećen, pa ma bio i genije ništa neće u politici razumjeti. Sve su to Goji izgubili iz vida.
Međutim, na tome se temeljila i zasnivala dinastička vladavina; otac je predavao sinu znanje toka političkih poslova, tako da ga niko nije znao sem članova dinastije, i nije mogao izdati njegovu tajnu narodu kojim se vlada i upravlja. U toku vremena smisao dinastičke predaje pravog stanja političkih poslova bio je izgubljen, što je poslužilo uspjehu naše stvari.
U svim krajevima svijeta riječi "sloboda, jednakost, bratstvo" uvrstale su u naše redove, preko naših slijepih agenata, čitave legione, koji su oduševljeno nosili naše zastave. Međutim te su riječi bile crvići koji su podgrizli blagostanje Goja, uništavajući svugdje mir. spokojstvo, solidarnost, rušeći sve pred osnove njihovih država. Vi ćete vidjeti docnije da je to poslužilo našem trijumfu; to nam je pružilo mogučnost, između ostalog, da dograbimo u svoje ruke najvažniji adut - uništenje privilegija, drugim riječima same suštine gojske aristrokracije, koja je bila jedina protiv nas zaštita naroda i zemlje. Na ruševinama prirodne nasljedne aristrokracije, mi smo podigli aristrokraciju naše inteligencije, na čelu svega - novčane.
Cenzus ove naše aristrokracije mi smo ustanovili u bogatstvu, koje od nas zavisi, i u nauci, koju pokreću naši mudraci.
Naš trijumf je bio olakšan još i time što smo u opštenju sa potrebnim nam ljudima uvijek uticali na najosjetljivije strane čoviječjeg uma - na račun, na pohlepnost, na nezasitost i nezajažljivost materijalnih potreba čovjeka; a svaka od tih pobrojanih čovjekovih slabosti, najposlije uzeta, sposobna je da ubije inicijativu, stavljajući volju ljudi na raspoloženje kupcu njihove djelatnosti.
Apstrakcija slobode pružila je mogućnost da se gomile ubijede da vlada nije ništa drugo nego upravnik na dobru sopstvenika zemlje - naroda, i da se ti, upravnici mogu mijenjati kao pohabane rukavice.
Okolnost pak da se narodni predstavnici mogu smijenjvati stavljala ih je na raspoloženje nama i našim ciljevima
Protokl broj 2.
Ekonomski ratovi su osnov jevrejske prevlasti. Pokazna ( previdna ) administracija i "tajni sastanci" . Uspjesi razornih doktrina. Uloga štampe. Prilagođavanje u politici. Vrijednost zlata i dragocijenost jevrejske žrtve.
Za nas je neophodno potrebno da ratovi, po mogućnosti, ne donose nikakve teritorijalne koristi; to će prebaciti rat na ekonomsku osnovicu i narodi će u našoj pomoći sagledati silu naše prevlasti, a takvo stanje stvari staviće obje strane na raspoloženje našoj internacionalnoj agenturi, koja je snabdjevena milionima očiju, pogleda nesprječavanim nikakvim granicama. Tada će naša međunarodna prava smrviti nacionalna prava i vladaće narodima isto onako kao što građansko pravo pojedinih država upravlja međusobnim odnosima svojih podanika.
Administratori, koje mi vrbujemo iz publike zavisnosti od njihovih ropskih sposobnosti, neće biti lica pripremljena za upravljanje, i stoga če oni lako postati pioni u našoj igri, u rukama naših učenih i genijalnih savjetnika, specijalista vaspitanih još iz ranog djetinjstva za upravljane poslovima cijelog svijeta. Kao što vam je poznato, ovi naši specijalisti crpili su radi upravljanja potrebne podatke iz naših političkih planova, iz eksperimenata i iskustva istorije, iz posmatranja svakog tekučeg momenta. Goji se ne rukovode praktikom bespristrasnih istorijskih posmatranja več teoretičnom rutinom, bez ikakvog kritičkog odnosa prema njenim rezultatima. Prema tome mi nemamo potrebe da od njih zaziremo - neka se oni za sada vesele ili žive u nadama na nove zabave, ili u uspomenama o preživljenim. Neka za njih igra najglavniju ulogu ono što smo im mi ulili da priznaju za zahtijeve nauke
( teorije ). U tom cilju mi stalno, putem naše štampe, pohranjujemo slijepu vjeru u njih.
Intelektualci Gojski ponosiće se svojim znanjima i, ne provjeravajući ih logički, sprovodeći u dijelo sva pocrpena iz nauka saznanja koja su naši agenti vješto iskobinovali u cilju vaspitanja i obrazovanja umova u potrebnom za nas pravcu.
Ne mojte misliti da su naša tvrđenja prazna i neosnovana: obratite pažnju na uspjehe darvinizma, marksizma, ničeizma, koji su tako zgodno sa naše strane udešeni. Razorni i pogubni značaj ovih pravaca za gojske umove bar za nas mora biti očigledan.
Mi se moramo obazirati na savremene misli, karaktere, tendencije naroda, da ne bismo imali promašaja u politici , i upravljanju administrativnim poslovima. Trijumf naše sisteme, čije dijelove mehanizma možemo raspoređivati razno, prema temperamentu naroda koje sretamo na svom putu, ne može imati uspjeha ako se praktična primjena ne bude osnivala na sumiranju prošlosti u vezi sa sadašnjošću.
U rukama savremenih država nalazi se velika sila koja stvara kretanje misli u narodu - to je štampa. Uloga štampe je da iznosi tobož neophodne zahtijeve, da prenosi žalbe narodnoga glasa, da izražava i stvara nezadovoljstvo. Ali države se nisu umijele koristiti ovom silom i ona se našla u našim rukama. Kroz nju smo se dočepali uticaja ostajući ipak u sjenci i zaklonu; zahvaljujući njoj mi smo prikupili svoje rezultate, bez obzira na to što smo ga morali uzimati iz čitavih potoka krvi i suza.........Ali mi smo se okupili žrtvujući mnoge iz našeg naroda *. Svaka žrtva s naše strane vrijedi hiljadu Goja pred bogom.
Protokol broj 3.
Simbolična zmija i njen smisao. Nepostojanost ustavnih terazija. Teror u dvorovima. Vlast i častoljublje. Parlamentske govornice, pamfleti. Zloupotrebe vlasti. Ekonomsko ropstvo. "Prava naroda" . Špekulanti i aristokracija. Armija masono - jevrejstva. Degenerisanje Goja. Glad i pravo kapitala. Gomila i krunisanje "gospodara cijelog svijeta" . Osnovni predmet programa budućih narodnih škola. Tajna nauke društvenog uređenja. Opšta ekonomska kriza. Bezopasnost za "naše" . Despotizam masonstva je carstvo razuma. Gubitak rukovođe. Masonstvo i velika francuska revolucija. Car - despot Sionske krvi. Uzroci po kojima se masonstvu ne može naškoditi. Uloga tajnih masonskih agenata.
Danas vam mogu saopštiti da je naš cilj več na nekoliko koraka pred nama. Ostaje još jedan mali prostor, i cijeli naš put gotov je već da sastavi svoj krug simbolične Zmije kojom mi predstavljamo naš narod. Kada se taj krug sastavi, sve evropske države biće njime zatvorene i stegnute kao presom .
Savremena ustavna vaga skoro će se preturiti, jer smo je mi udesili netačnu zato, da bi se ona njihala dok ne istupi i ne pokvari se njen oslonac - održač. Goji su mislili da su ga vrlo čvrstog iskovali i jednako su iščekivali da se vaga uravnoteži. ali je održač - vladari - zaklonjen svojim predstavnicima, koji su neozbiljni zanoseći se svojom beskontrolnom i neodgovornom vlašću. Za tu vlast oni su obavezni teroru koji je navejan - donesen u dvorove. Nemajući pristupa ka svome narodu, u samu njegovu sredinu, vladari već nisu u stanju da se dogovore sa njim protiv vlastoljubaca. Vladarska sila, koja vidi, i slijepa narodna sila, budući razjedinjena našom vještinom, izgubile su svaki značaj, jer su posebno, kao slijepac bez palice, posve nemočne
Da bismo podstakli vlastoljupce na zloupotrebu vlasti mi smo protiv stavili jedno drugome sve snage, razvivši njihove liberlne tendencije ka nezavisnosti. Mi smo u tom pogledu izazvali svekoliku preduzimljivost, naoružali smo sve ambicije, istakli smo vlast kao metu za sve ambicije. Od država napravili smo arene, na kojima se odigravaju smutnje i meteži. još malo pa će se neredi, bankrotstvo pojaviti svugdje.......
Neiscrpni brbljivci pretvorili su sjednice parlamenata i administrativnih skupova u oratorske utakmice
Smjeli novinari, bezobzirni pamfletisti, svakodnevno napadaju administrativni personal. Zloupotrebe vlasti definitivno će pripremiti sve ustanove za pad, i sve će poletijeti strmoglavce pod udarima izbezumljene gomile.
Narodi su sirotinjom prikovani za teški rad jače nego što ih je prikovalo nekadašnje ropstvo; od njega su se ovako ili onako mogli osloboditi, mogli su se s njim obračunati, no od nevolje se ne mogu otrgnuti. Mi smo unijeli u ustave takva prava koja su za mase fiktivna a ne stvarna. Sva ova takozvana prava naroda mogu postojati samo u ideji koja se na praksi nikad ne ostvaruje. Šta dobija proleter, savijen kao gudalo na svome teškom poslu, prignječen svojom sudbinom, od toga što su brbljivci dobili pravo da brbljaju, novinari da pišu svakojake gluposti naporedo sa ozbiljnim stvarima, kad proletarijat nema nikakve druge vajde od ustava sem onih žalosnih mrvica koje mu mi bacamo sa našeg stola kao naknadu za njihove glasačke kuglice u korist naših propisa i namještenika, naših agenata?........ Republikanska prava za siromahe su samo gorka ironija, jer neophodnost maltene svakodnevnog rada ne da mu da se koristi njima, ali zato mu oduzima garanciju stalne i sigurne zarade, bacajući ga u zavisnost od štrajkova, poslodavaca ili drugova.
Narod je pod našim rukovođenjem uništio aristokraciju, koja je bila njegova prirodna zaštita i hraniteljka radi svoje vlastite koristi nerazdvojno skopčane sa narodnim blagostanjem. Sada ipak, sa uništenjem aristokracije, on je pao pod pritisak špekulacije obogaćenih probisvjeta i varalica koji su nalegli na radnike kao nemilosrdna mora.
Mi ćemo se pojaviti kao tobožnji spasioci radnika od tog jarma, kad mu predložimo da stupi u redove naše vojske - socijalista, anarhista, komunista, kojima mi uvijek ukazujemo potporu tobož iz bratskog pravila opšte čovječanske solidarnosti našeg socijalnog masonstva. Aristokracija, koja se po pravu koristila trudom radnika, bila je zainteresovana u tome da radnici budu siti, zdravi i snažni.
Mi smo pak zaintersovani u obrnuto; u degeneraciju Goja. Naša je vlast u hroničnom gladovanju i slabljenju radnika, jer ga to potčinjava našoj volji, a kod svojih vlasti on neće naći ni snage, ni energije da se odupre njoj. Glad stvara kapitalu pravo na radnika pouzdanije nego što je to pravo davala aristrokraciji carska vlast.
Nevoljom i zavidljivom mržnjom koja iz nje proistiće mi pokrečemo gomile i njihovim rukama brišemo i satiremo one koji nam smetaju na našem putu.
Kada dođe vrijeme da se naš gospodar cijelog svijeta kruniše - tada će te iste ruke zbrisati sve ono što bi ovome moglo biti na smetnji.
Goji su se odvikli da misle bez naših naučnih savjeta. Stoga oni i ne vide neodstupnu neophodnost, koje ćemo se mi, kad nastupi naše carstvo, neodložno pridržavati, a naime: da u narodnim školama treba predavati jedinu istinsku nauku, prvu među svima - nauku o uređenju čovječanskog života, društvenog stroja koji zahtijeva podjelu rada, a sljedstveno i podjelu ljudi na klase i staleže. Neophodno je da znaju svi da jednakosti ne može biti usljed razlike u naimenovanju djelatnosti, da ne mogu podjednako odgovarati pred zakonom onaj koji svojim postupkom kompromituje cijeli stalež i onaj koji njime ne dodoiruje nikoga drugog sem svoje časti.
Pravilna nauka društvenog uređenja, u čije tajne mi ne dopuštamo da Goji budu posvećeni, pokazala bi svima da se mjesto i rad moraju održavati u određenom krugu da ne bi bili izvor čovječanskih muka koje dolaze od nesaglasnosti vaspitanja sa radom. Izučavajući ovu nauku narodi će početi dobrovoljno da se pokoravaju vlastima i državnom uređenju koje one stvore. Pri sadašnjem stanju nauke i njenog pravca koji smo joj mi dali, narod vjerujući slijepo štamapnoj riječi, gaji, po neznanju svom a u zabludama koje smo mi ulili, neprijateljstvo prema svima staležima koje on smatra kao više od sebe, jer ne razumije značaj svakog staleža.
Pomenuto neprijateljstvo će se još više pojačati na podlozi ekonomske krize koja će zaustaviti berzanske pogodbe i tok industrije. Stvorivši svima
pristupačnim nam podzemnim putevima, a pomoću zlata koje je sve u našim rukama, opštu ekonomsku krizu, mi ćemo baciti na ulicu čitave gomile radnika jednovremeno u svim krajevima Evrope. Ove gomile pojuriće sa nasladom da prolivaju krv onih, kojima one u prostoti svoga neznanja zavide još iz djetnjstva i čija će imanja tada moći da opljačkaju.
Naše oni neće dirati, jer će nam momenat napada biti poznat i mi ćemo preduzeti mjere za obezbjeđenje svojih.
Mi smo uvjereni da će progres dovesti sve Goje do carstva razuma. Naš despotizam će i biti takav, jer on će umjeti da razumnom strogošću da stiša sve nemire, da iskorijeni liberalizam u svim ustanovama.
Kada je narod uvidio da mu se u ime slobode čine svakojaka ustupanja i popuštanja, on je na mah oubrazio da je gospodar i gurnuo vlast, ali je, naravno kao i svaki slijepac, nabasao na masu prepona; pojurio je da traži rukovodioca, nije se dosjetio da se vrati pređašnjem i položio je svoja punomoćja pred naše noge. Sjetite se francuske revolucije kojoj smo mi dali ime velika : tajne njene pripreme dobro su nam poznate, jer je ona djelo ruku naših.
A od toga doba mi vodimo narode od jednog razočarenja do drugoga, da bi se oni i nas odrekli u korist onog Cara - despota Sionske krvi kojega mi pripremamo svijetu.
U današnje vrijeme mi smo kao međunarodna sila nepovredivi, jer ako nas napadaju jedni podržavaju nas i štite druge države. Neiscrpna podlost gojskih naroda, koji puze pred silom, koji nemaju sažaljenja prema slabosti, koji su nemilostivi prema pogreškama i snishodljivi prema zločinima, koji neće da podnose protivriječnosti slobodnoga uređenja, koji su strpljivi do mučeništva pred nasiljem smijelog despotizma - eto šta sve pomaže i doprinosi našoj nezavisnosti. Od savremenih premijera - diktatora oni trpe i podnose takve zloupotrebe, od kojih bi za najmanju oni odrubili glave dvadesetorici kraljeva.
Čime da se objasni takva pojava, takva nedosljednost narodnih masa u svom odnosu prema događajima, reklo bi se, jednoga reda?
Ta se pojava objašnjava time, što ovi diktatori šapuću narodu preko svojih agenata da oni tim zloupotrebama nanose štetu državama radi viših ciljeva - postizanje dobra dotičnih naroda, njihovog međunarodnog bratstva, solidarnosti i ravnopravnosti. Razumije se, njima ne govore da se takvo sjedinjenje mora izvržiti samo pod našom državom.
I tako narod osuđuje prave i opravdava krive, ubijeđujući se sve više i više u to da on može da čini sve što poželi. Zahvaljujući takvom stanju stvari, narod ruši svaku postojanost i stvara nerede na svakom koraku.
Riječ " sloboda " podstiče ljudska društva na borbu protiv svake sile, protiv svake vlasti, pa šta više Božanske i prirodne. Eto zašto ćemo morati, kad se zacarimo, da tu riječ sasvim isključimo iz čovječijeg riječnika kao princip životinjske sile koja pretvara gomile u krvoločne zvijeri.
Istina te zvijeri zaspu svaki put kad se napiju krvi, i za to vrijeme lako ih je okovati u lance, ali ako im se na da krvi, one ne spavaju i bore se.
Protokol broj 4.
Stadiumi republike. Spoljašnje masonstvo. Sloboda i vjera. Međunarodna trgovačko - industrijska konkurencija. Uloga špekulacije. Kult zlata.
Svaka republika prolazi kroz nekoliko stadijuma. Prvi od njih obuhvata prve dane ludovanja i bjesnila slijepčeva, kad on juri kao sumanut desno lijevo: drugi se sastoji u demagogiji, od koje se rađa anarhija koja neizbježno vodi despotizmu, ali već ne zakonitom, otvorenom, pa prema tome i odgovornom, nego nevidljivom i nepoznatom i ništa manje osjetnom despotizmu kakve bilo tajne organizacije. Ova organizacija dejstvuje prikriveno iza leđa raznih agenata, čija smijena ne samo da ne škodi nego pomaže tajnoj sili koja se, zahvaljujući toj smijeni, oslobađa neophodnosti da troši svoja sredstva na naknade dugoročnim službenicima.
Ko i šta može svrgniti nevidljivu silu! A naša je sila baš takva. Spoljašnje masonstvo služi njoj i njenim ciljevima kao slijepi zaklon i prikriće, ali plandejstva ove sile pa čak i mjesto njenog bavljenja ostaće za cijeli narod nepoznati.
No i sloboda bi mogla biti neškodljiva i postojati u svakodnevnom državnom životu bez uštrba po blagostanje naroda, kad bi se ona održavala na principima vjere u Boga, na bratstvu čovječanstva, van misli o jednakosti kojoj protivrječe sami zakoni sazdanja koji su ustanovili potčinjenost. Kod takve vjere narod bi bio pod upravom i staranjem svojih parohija i išao bi smjerno i krotko pod rukom svoga duhovnog pastira, pokoravajući se Božijem rasporedu na zemlji. Eto zašto moramo neminovno potkopati vjeru, iščupati iz uma Goja sami princip Božanstva i Duha i zamijeniti sve to aritmetičkim računima i materijalnim potrebama.
Da umovi Goja ne bi stizali da misle i zapažaju, treba ih odvratiti na industriju i trgovinu. Tako će sve nacije tražiti svoje koristi i u borbi za njih neće primjetiti svog zajedničkog neprijatelja. Ali da bi sloboda konačno razjela i razorila gojska društva, treba industriju staviti na špekulantnu podlogu; to će doprinjeti da se ono što industrija otme od zemljoradnje ne zadrži u rukama, već da pređe u špekulaciju, to jest u naše klase.
Naporna borba za nadmoćnost, udarci u ekonomskom životu stvoriće, a i stvorili su već, razočaranja, hladna i nemila društva. Ova društva imaće potpunu odvratnost prema višoj političkoj religiji. Njih će rukovoditi samo račun, to jest zlato, prema kome će oni gajiti pravi kult, radi onih materijalnih naslada koje ono može dati. Tada će niže klase Goja, ne iz želje da služe dobru, pa šta više i ne radi bogatstva, već iz čiste mržnje prema privilegovanim, poći za nama protiv naših konkurenata na vlast - intelektualaca Goja.
Protokol broj 5.
Stvaranje pojačane centralizacije uprave. Putevi masonstva ka dohvatanju vlasti. Uzroci nemogućnosti sporazuma među državama. " Predizabraništvo " Jevreja.
Zlato je pokretač državnih mehanizama. Monopoli u trgovini i industriji. Značaj kritike. "Pokazne" (" opsjenite" ) ustanove. Premorenost od govorništva. Kako da se dohvati u ruke javno mišljenje. Značaj lične inicijative. Nadvlada.
Kakav se oblik administrativne uprave uprave može dati društvima u kojima je podmitljivost ušla svuda, gdje se do bogatstva dolazo samo viještim iznenađenjima poluvaralačkih mahinacija, gdje vlada raskalašnost, gdje se moral održava kaznenim mjerama i surovim zakonima a ne dobrovoljno usvojenim principima, gdje su osjećaji prema otađbini i religiji zamrljani kosmopolitskim ubijeđenjem? Kakav se drugi oblik uprave može dati ovim društvima, ako ne onaj despotski koji ću vam opisati dalje? Mi ćemo stvoroti pojačanu civilizaciju uprave da bi smo sve društvene snage dočepali u svoje ruke. Mi ćemo mehanički regulisati sve radnje političkog života naših podanika novim zakonima. Ti će zakoni oduzeti jedno za drugim sve slobode i popuštanja koje su Goji dozvoljavali, i naše carstvo će se obilježiti tavim veličanstvenim despotizmom, da će on biti u stanju u svako doba i na svakom mjestu da poklopi i uguši sve protivtvrdnje nezadovoljnih Goja.
Reći će nam se da se taj despotizam, o kome govorim, ne slaže sa savremenim progresom, ali ja ću vam dokazati obrnuto.
U ona vremena kada su narodi gledali na vladare kao na čistu manifestaciju Božje Volje, oni su se bez roptanja pokoravali autokratiji careva; ali od onoga dana, kada smo im mi ulili misao o njihovim sopstvenim pravima, oni su počeli smatrati vladare kao obične smrtne ljude. Božansko pomazaništvo spaslo je glave careva u očima naroda, a kad smo oduzeli i vjeru u Boga, onda je moć vlasti bila izbačena napolje na mjesto javne sopstvenosti, i mi smo je dograbili.
Sem toga, vještina upravljati masama i pojedincima pomoću vješto podešene teorije i frazeologije, pravilima zajednica i svakim drugim majstorijama, u kojima se Goji ništa ne razumiju, spada takođe u specijalnosti našeg administrativnog uma vaspitanog na analizi, na posmatranju, na takvim tankoćama kombinacija u kojima mi nemamo takmaca, kao što nemamo ni u sastavljanju planova političke akcije i solidarnosti.
Jedini jezuiti mogli bi se u tome sa nama sravniti, ali mi smo umijeli da ih diskreditujemo u očima besmislene gomile kao organizaciju javnu, dok smo mi sa svojom tajnom organizacijom ostali u sjenci. U ostalom nije li svejedno za svijet ko će biti njegov gospodar; da li glava katolicizma ili naš despot Sionske krvi? Za nas pak, izabrani narod, to ni izdaleka nije svejedno.
Privremeno s nama bi mogla izići na kraj svijetska koalicija Goja; ali s te strane nas osigurava duboko korijenje nesuglasica među njima, koje se već ne može iščupati. Mi smo im jedno drugome protiv stavili lične i nacionalne interese, religiozne i plemenske mržnje koje smo odnjegovali u njihovim srcima u toku dvadeset vijekova. Blagodareći svemu tome, nijedna država ni s koje strane neće dobiti traženu potporu, jer svaki mora misliti da je sporazum protiv nas neprobitačan za njega samog. Države ne mogu čak ni mali, djelimični sporazum da naprave, a da u njemu tajno ne učestvujemo i mi.
"Per Mereges regnant" - ( preko mene vladaju kraljevi ).
A među tim proroci su rekli da je nas izabrao Sam Bog da vladamo cijelom Zemljom. Bog nas je nagradio genijalnošću, da bismo mogli izvršiti svoj zadatak. Kad bi genija bilo u protivničkom logoru, on bi se još i borio sa nama, ali je jače selo od svatova: borba bi među nama bila nemilosrdna , kakve još nije vidio svijet. Pa i zakasnio bi njihov genije. Svi točkovi državnih mehanizama kreču se snagom pokretača koji se nalazi u našim rukama, a taj pokretač je zlato.
Nauka političke ekonomije koju su naši mudraci izmislili več davno pripisuje kapitalu carski prestiž.
Kapital, da bi mogao dejstvovati bez ograničenja, mora se dočepati slobode radi monopola industrije i trgovine, što se već i ostvaruje nevidljivom rukom u svim dijelovima svijeta. Takva sloboda daće političku
Prva i druga tajna
snagu industrijalcima, a to će doprinjeti pritješnjavanju naroda. Danas je važnije razoružavati narode nego ih voditi u ratove, važnije je koristiti se razbuktalim strastima nego ih gasiti, važnije je dohvatiti i tumačiti tuđe misli na svoj način, nego ih odbacivati i proganjati. Glavni zadatak naše uprave sastoji se u tome što ćemo osloboditi javni um kritikom, odučiti ga od razmišljanja koja izazivaju otpor, odvući umne snage ka puškaranju prazne riječitosti.
U svim vremenima narodi su, kao i pojedina lica, primali riječ za djelo, jer se oni zadovoljavaju sa onim što im se pokaže, rijetko zapažajući da li je u javnom radu za obećanjem došlo i izvršenje. Zato ćemo mi osnovati pokazne ustanove koje će riječima dokazivati svoja dobročinstva progresu *.
Mi čemo pridavati sebi liberalnu fizionomiju svih partija, svih pravaca i snabdijet čemo njome i oratore, koji će toliko govoriti da će dovesti ljude do premorenosti od govora, do odvratnosti i prema govornicima.
Da bi se javno mišljenje dohvatilo u ruke, treba ga dovesti u nedoumicu iznošenjem sa raznih strana toliko protivriječnih mišljenja, i sve dotle, dok se Goji ne izgube u njihovom lavirintu i ne shvate da je najbolje ne imati nikakvog mišljenja u pitanjima politike, jer društvu nije ni dano da ih zna, nego ih zna samo onaj koji rukovodi i upravlja društvom . To je prva tajna.
Druga tajna, potrebna za uspijeh uprave , sastoji se u tome , da se u tolikoj mjeri razmnože narodni nedostaci, navike, strasti, da se niko u tom haosu ne bi mogao snaći i da ljudi usljed toga prestanu razumijevati jedan drugoga. Ta će nam mjera poslužiti još i za to, da posijemo razdor među partijama, da razjedinimo sve kolektivne snage koje još neće da nam se pokore, da obeshrabrimo svaku ličnu inicijativu koja bi mogla koliko bilo smetati našoj stvari. Nema ništa opasnije od lične inicijative; ako je ona genijalna može učiniti više nego što mogu učiniti milioni ljudi među kojima smo posijali razdor. Mi moramo uputiti vaspitanje Gojskih društava tako, da oni pred svakim poslom gdje je potrebna inicijativa moraju nemočno i beznadno spuštati ruke i obarati glavu. Naprezanjem koje proističe iz slobode akcije slabi i iznurava snage pri susretima sa tuđom slobodom. Od toga dolaze teški moralni udari, razočarenja, neuspijesi. Sve to tako će zamoriti Goje, da ćemo ih prinuditi da nam ponude međunarodnu vlast koja će moći po svom raspoloženju bez ikakva lomljenja usisati u sebe sve državne sile svijeta i obrazovati Nadvladu. Na mjesto savremenih upravljača mi čemo postaviti strašilo koje će se zvati Nadvladina Administracija. Ruke njegove biće opružene na sve strane, kao kliješta, kod takve kolosalne organizacije, da ona ne može a da ne pokori sve narode.
Protokol broj 6.
Monopoli; zavisnost od njih " gojskih imanja " . Aristrokracija bez zemlje. Zaduženost zemlje. Trgovina, industrija, i špekulacija. Raskoš. Povećanje nadnica i poskupljivanje najpotrebnijih životnih nadnica. Anarhizam i pijanstvo. Tajni smisao propagande ekonomskih teorija.
Ubrzo ćemo početi osnivati ogromne monopole - rezervoare kolosalnih bogatstava, od kojih će zavisiti čak i velika gojska imanja u tolikoj mijeri, da će ona potonuti zajedno sa kreditima država sutradan poslije političke katastrofe.......
Gospodo ekonomisti, koji ovdje prisustvujete, izmjerite značaj te kombinacije!
Svim putevima i načinima treba da razvijemo značaj naše Nadvlade, predstavljajući je kao zaštitnika i nagradodavca svima koji nam se dobrovoljno pokore.
Aristrokracija Gojska, kao politička sila, umrla je - o njoj više ne vodimo računa; ali kao teritorijalna vlasnica ona je po nas škodljiva time što može biti samostalna u pogledu materijalnih izvora za svoj život.
Mi je moramo po svaku cijenu lišiti zemlje. Najbolji način za postignuće tog cilja je povećanje dacija na zemlju - dakle zaduženje zemlje. Ove mjere će održavati zemljoradnju u stanju bezuslovne potištenosti.
Ne umijući, po sili nasljednosti, da se zadovoljavaju malim, Goji aristokrati će brzo bankrotirati.
U isto vrijeme treba pojačano štititi trgovinu i industriju, a, što je glavno, - špekulaciju, čija se uloga sastoji u tome da bude protivteg industrije: bez špekulacije, industrija će umnožiti privatne kapitale i poslužiće jačanju i podizanju zemljoradnje, oslobodivši zemlju od zaduženosti stvorene zajmovima agrarnih banaka. Potrebno je da industrija isiše iz zemlje i ruke i kapitale i da preko špekulacije preda u naše ruke sav svjetski novac, izbacivši samim tim sve Goje u redove proletera. Tada će Goji kleknuti pred nama, da bismo dobili pravo na opstanak.
Da bismo srušili gojsku industriju, mi ćemo pustiti u pomoć špekulaciji silnu potrebu u raskoši, nezajažljivoj raskoši, koju smo uspijeli da razvijemo među Gojima. Podići ćemo radničke nadnice, koje svejedno neće donijeti nikakve koristi radnicima, jer ćemo istovremeno izazvati poskupljivanje najglavnijih životnih namirnica, tobož usljed opadanja zemljoradnje i stočarstva; a sem toga, mi ćemo vješto i duboko potkopati izvore proizvodnje, naviknuvši radnike na anarhiju i alkoholna pića i preduzevši zajedno s tim mjere da se sa zemlje otjeraju sve inteligentne gojske snage.
Da bi pravo naličje stvari ostalo za Goje neprimjetno, mi ćemo ga prikriti tobožnjom težnjom da poslužimo radničkim klasama i velikim ekonomskim principima, koje vrlo aktivno propagiraju naše ekonomske teorije.
3. Decembra 1910. godine u broju 297 " Moskovskih Vjedomosti " naštampan je članak " Radnički pokret u Zapadnoj Evropi ". Donosimo ovaj sljedeći citat iz njega: ".... Uopšte osnovni je uzrok svih sukoba u posljednje vrijeme radnička nadnica, - radnici forsirano traže povišenje njeno. Ovi zahtjevi se prikrivaju ponekad drugim motivima, kao na primjer novim načinima proračunavanja zarade; ali se ipak svi sukobi svode na povišenje radničkih nadnica. U željezničarskom štrajku u Francuskoj otvoreno je bio postavljen zahtjev, da minimalna zarada željezničkih službenika bude povećana od 4 do 5 franaka dnevno. Ne ulazeći u pitanje ukoliko su ostvarljivi ti zahtjevi mi ćemo se zaustaviti na onom uzroku koji ih je izazvao.
U svim državama Zapadne Evrope opaža se posljednjih godina znatno poskupljivanje živitnih namirnica.
O tome svjedoči i takozvani " Index number ". Ali u taj " Index " ne ulaze veoma raznoliki predmeti, koji ni izdaleka nemaju podjednaki značaj u pogledu životnih potreba, kao na primjer: hljeb, gvožđe, svila, duhan i tako slično, jer dok su jedni neophodni i bitno potrebni, drugi se javaljaju kao raskoš.
Drugo, " Index number " ne predstavlja srednje cijene izvjesnog perioda već se one podešavaju za izvjesne rokove, te prema tome njegova kazivanja održavaju slučajna kolebanja cijena. usljed toga uzimamo prema službenoj statistici Njemačke ( Statittisches Jahrbuch fur das Deutche Reich 1910 ) srednje godišnje cijene najvažnijih artikala: ražanog brašna, pšeničnog brašna, svinjskog i ovnujskog mesa, i izvodimo iz njih srednje cijene za dva petogodišnja perioda od 1899. do 1904. i od 1905. do 1909. godine. Cijene na veliko ovih artikala u Berlinu iznosile su u sljedećim razmjerama ( u markama za metarsku centu):
1899 - 1904 1905 - 1909 Poskupljenje
Brašno raženo 18,7 22,8 19%
Brašno pšenično 22,5 26,9 19%
Svinjetina 104,8 124,3 19%
Ovčetina 121,0 144,5 19%
Dobija se čudan sticaj i podudaranje, da su se cijene ovih najneophodnijih životnih namirnica povečale u drugom petogodišnjem periodu prema prvom podjednako na 19%.
List se čudi takvoj podudarnosti.
Da li če Protokol broj 6 Sionskih mudraca rastjerati sve te njihove nedoumice?
Prevareni i varani radniče, otvori svoje oči!......
Protokol broj 7.
Cilj naprezanja u naoružanju. Vrenja, razdori i neprijateljstva u u cijelom svijetu. Obuzdavanje protivdejstva Goja putem ratova i opštim ratom. Tajna je uspjeh politike. Štampa i javno mijenje. Amerikanski, kineski i japanski topovi.
Napori naoružanja, povečanje policijske liste - sve su to neophodne dopune naprijed imenovanih planova. Neophodno je postići, da se sem nas, u svim državama budu samo mase proletarijata, nekoliko odanih nam milionara, policajci i vojnici.
U cijeloj Evropi, a pomoću njenih veza i na drugim kontinentima, mi moramo stvoriti vrenje, razdore i neprijateljstva. U tome je dvojaka korist:
· prvo, time mi držimo u respektu prema sebi sve zemlje, koje dobro znaju da smo kadri, po svojoj vlastitioj želji, izazvati nerede ili povratiti red; sve su zemlje navikle da vide u nama neophodni pritisak;
· drugo, mi ćemo intrigama zamrsiti sve konce, koje smo pružili u sve državne kabinete putem politike, ekonomskih ugovora ili dužničkih obaveza.
Da bismo to postigli mi treba da se naoružamo velikim lukavstvom i pronicljivošću za vrijeme pregovora i sporazuma, ali u onom što se zove
" službeni jezik " mi ćemo se držati suprotne taktike i izgledaćemo pošteni, popustljivi i spremni za sporazum *.
Na taj način narodi i vlade Goja, koje smo mi navikli da gledaju u pokaznu stranu onoga što im mi predstavljamo, smatraće nas još za dobrotvore i za spasioce roda ljudskog.
Na svaki otpor i protiv dejstvo mi moramo biti u stanju da odgovorimo ratom sa susjedima one zemlje koja se osmjeli da nam protiv stane; ali ako i susjedi namisle da nam se kolektivno usprotive, mi moramo dati otpor putem opšteg rata.
Glavni uspijeh politike sastoji se u tajni njenih preduzeća; riječ mora biti u sagalasnosti sa dejstvima diplomate.
Na akciju u korist našeg široko smišljenog plana, koji se već približuje željenom kraju, mi moramo prinuđivati gojske vlade tobož javnim mijenjem, koje smo tajno udesili pomoću takozvane "velike sile " - štampe, koja je , sa malim izuzetkom na koji ne vrijedi obraćati pažnju, sva u našim rukama.
Jednom riječi, da rezimiramo naš sistem obuzdavanja gojskih vlada u Evropi, mi ćemo jednoj od njih pokazati svoju snagu atentatima* to jest terorom, a svima, ako se dopusti njihov ustanak protiv nas, odgovorićemo amerikanskim ili kineskim ili japanskim topovima.
Protokol broj 8.
Dvosmisleno korišćenje juridičkim pravom. Saradnici masonske uprave. naročite škole i nad vaspitanje i obrazovanje. Ekonomisti i milionari. Kome da se povjeravaju odgovorna mjesta u vladi?
Mi se moramo snabdijevati svim oruđima kojima bi se naši protivnici mogli koristiti protiv nas. Mi ćemo morati iznalaziti u najfinijim izrazima i začkoljicama pravnog riječnika opravdanje za one slučajeve kada budemo morali donositi odluke koje se mogu učiniti prekomjerno smjele i nepravične, jer je važno da se te odluke izraze takvim izrazima koji bi izgledali kao najviša moralna pravila pravnog karaktera. Naša uprava mora okružiti sebe svima snagama civilizacije u čijoj sredini bude dejstvovala. Ona će okružiti sebe publicistima, pravnicima - praktičarima, administratorima, diplomatama i najzad ljudima pripremljenim naročitim nadvaspitanjem i obrazovanjem u našim naročitim školama. Ovi ljudi će znati sve tajne društvenog života, oni će znati sve jezike sastavljene iz političkih slova i rijeći: oni će biti upoznati sa cjelokupnim naličjem ljudske prirode, sa svim njenim osjetljivim strunama, na kojima će morati umjeti da sviraju. Te su strune: konstrukcija gojskih umova, njihova tendencija, nedostatci, poroci i kakvoće, osobine klase i staleža. Pojmljivo je da genijalni saradnici naše vlasti, o kojima ja govorim, neće biti uzeti iz sredine Goja, koji su navikli da vrše svoj administrativni posao ne misleći šta njime treba postići, ne misleći o tome zašto je on potreban. Administratori gojski potpisuju akta ne čitajući ih, služe iz koristoljublja ili častoljublja.
Mi ćemo okružiti našu vladu čitavim svijetom ekonomista. Eto zašto su ekonomske nauke glavni predmet nastave za Jevreje. Nas će okruživati čitava plejada bankara, industrijalaca, kapitalista, a što je glavno, milionara, jer u suštini, sve će biti riješeno pitanjem cifara.
Za vrijeme dok još ne bude bilo bezopasno da se odgovorni poslovi u državama daju našoj braći Jevrejima, mi ćemo ih povjeravati licima čiji su karakteri i prošlost takvi da između njih i naroda leži čitava provalija, takvim ljudima koji u slučaju neposlušnosti prema našim naređenjima mogu očekivati samo ili sud ili izgnanstvo - ovo zato treba da bi oni štitili naše interese do posljednjeg daha.
Protokol broj 9.
Primjena masonskih principa u prevaspitavanju naroda. Masonska parola. Značaj antisemitizma. Diktatura masonstva. Ko služi masonstvu. Razdvajanje " v i d e ć e " i " s l i j e p e " sile gojskih država. Opštenje vlasti sa narodom. Liberalna samovolja. Dohvatanje obrazovanja i vaspitanja. Lažne teorije. Tumačenje zakona. Metropolitenovi hodnici.
Primjenjujući naše principe obračajte pažnju na karakter naroda u čijoj se sredini budete nalazili i radili-delali; opšta, podjednaka njihova primjena, prije nego što se narod prevaspita na naš način, ne može imati uspijeha. Ali idući oprezno u njihovoj primjeni, vi ćete vidjeti da